Pojam „gojaznost“ odnosi se na hronični metabolički poremećaj čija je osobina prekomjerno nakupljanje masnog tkiva, a kao rezultat toga, težina djeteta značajno premašuje uzrast i konstituciju. Roditelji često nisu svjesni prekomjerne težine i gojaznosti pa za gojaznu djecu koriste eufemizme “napredno dijete”, “punačko dijete”.
Gojaznost kao javnozdravstveni problem
Gojaznost kod djece i adolescenata je ozbiljan javnozdravstveni problem koji zahtijeva akciju, s obzirom da je 60% odraslih bilo gojazno u djetinjstvu. Posebno zabrinjava činjenica da gojazna djeca počinju obolijevati od bolesti za koje se ranije smatralo da se javljaju kod odraslih osoba- dijabetes, visok krvni pritisak, visok holesterol…
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 39 miliona djece mlađe od 5 godina imalo je prekomjernu težinu ili gojaznost u 2020. Preko 340 miliona dece i adolescenata uzrasta 5-19 godina bilo je gojazno u 2016. godini. Nekada se smatralo da problem sa gojaznošču kod djece imaju zemlje sa visokim dohotkom, ali prekomjerna težina i gojaznost su sada u porastu u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, posebno u urbanim sredinama. U Africi je od 2000. broj gojazne dece ispod 5 godina porastao za skoro 24%.
Prema podacima Instituta za javno zdravlja iz 2023. u Crnoj Gori skoro petina djevojčica i djecaka ima prekomjernu tjelesnu masu,a oko 16% ih je gojazno.
Dijagnoza gojaznosti
O tome, da li težina djeteta može predstavljati rizik za razvoj zdravstvenih problema roditelji moraju razgovarati sa izabranim pedijatrom koji će objektivno procijeniti uhranjenost i tjelesnu građu djeteta. Za to se obično koristi indeks tjelesne mase (ITM), koji se temelji na odnosu tjelesne težine i visine djeteta, odnosno da li tjelesna težina odgovara visini. ITM je najbolje povezan sa količinom prekomjernog masnog tkiva u ljudskom tijelu. Dijete je gojazno ako je njegov ITM ≥95 percentila ( posmatrano na odgovarajućim grafikonima i tabelama). Pored toga ljekar može koristiti i druge testove kako bi se utvrdilo da li težina deteta predstavlja zdravstveni rizik.
Uzroci gojaznosti
Gojaznost je obično posljedica načina života: premalo aktivnosti i previše kalorija iz hrane i pića. Genetski, hormonski, socioekonomski, psihološki faktori, kao i uzimanje nekih lijekova takođe mogu igrati ulogu u nastanku gojaznosti.
Visok sadržaj kalorija u ishrani, neredovni obroci, “ grickalice”, međuobroci, odbijanje domaće hrane, prejedanje, sklonost brzoj hrani, gotovim namirnicama, prekomjerna konzumacija slatkiša , sokova, slatkih gaziranih pića, doprinosi razvoju gojaznosti
Dijeca oponašaju roditelje i starije. Neki roditelji nekonrolisano uključuju djeci suplemente, kažnjavaju ih za polupojedenu porciju, podstiču svaki obrok slatkišima ili, naprotiv, zabranjuju njihovo konzumiranje, što dovodi do protesta i povećanja količine zabranjene hrane koju jedu dok odrasli ne gledaju.
Komplikacije gojaznosti
Komplikacije gojaznosti se manifestuju u poremećaju fizičkog, socijalnog i emocionalnog blagostanja deteta. Zdravstvene komplikacije su: razvoj dijabetesa tip 2, visok holesterol i krvni pritisak, problem sa zglobovima, astma, sleep apnea, nealkoholna masna jetra itd.
Gojazna djeca su češće izložena zadirkivanju ili maltretiranju od strane svojih vršnjaka. To može dovesti do gubitka samopoštovanja i povećanog rizika od depresije i anksioznosti.
Prevencija gojaznosti
- Djeci treba dati dobar primjer. Zdrava ishrana i redovna fizička aktivnost treba da budu porodična stvar. Svi će imati koristi i niko se neće osjećati izdvojenim.
- Uvijek treba imati na raspolaganju zdrave užine kao što su : kokice bez masti, voće, jogurt, šargarepa, humus ili žitarice od cijelog zrna sa mlijekom sa niskim sadržajem masti.
- Djeci treba ponuditi više puta novu hranu. Ne treba se obeshrabriti ako odmah ne prihvate novine u ishrani. Obično je potrebno više puta ponuditi zdravu ili novu hranu da bi se ona prihvatila.
- Uvesti nagrade ali ne u obliku slatkiša
- Dijete mora dovoljno spavati. Neke studije pokazuju da premalo sna može povećati rizik od gojaznosti, odnosno izazvati hormonsku neravnotežu koja dovodi do povećanog apetita.
- Najmanje jednom godišnje dijete se treba povesti kod pedijatra na procjenu visine i težine i izračunavanje ITM. Značajno povećanje indeksa tjelesne mase tokom jedne godine može biti znak da je dijete u opasnosti da postane gojazno.
Liječenje gojaznosti
Neodložno liječenje je potrebno kod djece koja su razvila neku od komplikacija gojaznosti, gojazne djece mlađe od 2 godine i ekstremno gojazne djece.
Liječenje se temelji na postepenoj redukciji tjelesne mase, zaustavljanju napredovanja gojaznosti i održavanja tjelesne mase kod djeteta koje raste u visinu. Taj cilj se može postići samo uz umjerene izmjene u ishrani i fizičkoj aktivnosti. Kada je postignuta kontrola, daju se nove preporuke o ishrani i fizičkoj aktivnosti za koje se pretpostavlja da će dovesti do smanjenja težine oko 0.5 kg/mjesecno. Uslov za uspješan tretman gojaznosti kod djece je motivacija djeteta i porodice. Postepene promjene su mnogo uspješnije od kratkoročnih pokušaja.
Osnova modifikovane ishrane su hipokalorijski i uravnoteženi obroci, u kojima su zastupljene sve namirnice. Roditeljima i djeci treba predočiti da su izmjene u ishrani trajnog karaktera.
U cilju gubitka težine djeci treba preporučiti svaki dan 30-60 minuta fizičke aktivnosti i ograničiti vrijeme koje provode pred ekranima na 1-2 sata/dan. Poželjna je i psihološka potpora. Medikamenti su od malog značaja u liječenju gojaznosti kod djece a iskustva sa njima su ograničena.
Zaključak
Gojaznost i prekomjerna težina u dječijem uzrastu su ozbiljan javnozdravstveni problem koji pogađa ∼35% djece i adolescenata u Crnoj Gori, ugrožavajući njihovo zdravlje, kvalitet života i dugovječnost. Komplikacije gojaznosti su česte te je potreban nadzor prije nego što dođe do ozbiljnijih poremećaja.
Primarni cilj prevencije gojaznosti u dječijem uzrastu je promovisanje zdrave ishrane i redovne fizičke aktivnosti jer je teško postići dugotrajne rezultate liječenja kada se gojaznost pojavi. Prioritet treba da bude uporno traganje za najefikasnijim metodama prevencije i liječenja gojaznosti te promjena ekoloških i ekonomskih faktora koji će dovesti do kulturoloških promjena u ishrani.
