Dr Branka Samardžija Jovanović
Male boginje su sasvim očekivano u fokusu javnosti. Broj obolelih od malih boginja se iz godine u godinu povećava. Boginje su virusno, veoma zarazno oboljenje. Mogu oboleti i deca i odrasli a jedini način na koji se možemo zaštititi je vakcinacija.
”MALA BOLEST”, velika briga!
Broj oboljelih od malih boginja se iz godine u godinu povećava. Na osnovu izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije za region Evrope imamo da je u 2023. godini ukupan broj slučajeva malih boginja iznosio 58.114. Poređenja radi, stopa incidence na populaciji od milion stanovnika u 2022. godini iznosila je 1,01 pri čemu je ukupni broj slučajeva bolesti iznosio 942, bez smrtnih slučajeva, što je u konačnom znatno manje nego u 2023. godini. Jedini način na koji se možemo zaštiti je vakcinacija.
Na šta nam ukazuje povećan br oboljelih od malih boginja?
Ponovno pojavljivanje morbila povezano je sa nazadovanjem u obuhvatu vakcinacije u zemljama regiona u periodu od 2020. godine do 2022. godine, a što je djelimično povezano sa pandemijom COVID-19, koja je značajno uticala na sistem imunizacije u smislu povećanja broja nevakcinisane i nepotpuno vakcinisane djece. Morbili se javljaju epidemijski onda kada procenat vakcinisane djece opadne. Postoje mala žarišta koja se brzo aktiviraju jer se virus morbila lako prenosi i brzo širi. Inkubacija je kratka (8-11 dana), inficirane osobe su infektivne pet dana prije pojave ospe i do četiri dana poslije ospe. Jedno bolesno dijete može da zarazi njih oko 18.
Kako prepoznati različite vrste boginja kod djece?
Najčešće osipne bolesti koje se upoređuju su morbili i varičela. Do zabune dolazi usled straha roditelja u momentu kada se pojavi epidemija teške bolesti, kao što su morbili, a s obzirom da se radi o osipnoj bolesti počinju upoređivanja. Da li su to one opasne ili ne, i šta je to opasno? Ni jedne ni druge nisu lagane. Morbili (nazivaju se i male boginje, krzamak i ospice) se javljaju epidemijski – kraj zime i početak proljeća, a varičela (vodene kozice, pljuskavice, ovčije boginje) endemski, tokom cijele godine. Izaziva ih morbillivirus – RNK paramiksovirus, brzo i lako se šire. Morbili imaju nagao početak sa povišenom temperaturom, potom se javlja kašalj, sekrecija iz nosa, konjunktivitis – dijete ima takozvanu “plačnu masku”. Kod veće djece (2-14 godina) osim visoke febrilnosti, može biti prisutan i isprekidani kašalj, crveno i bolno ždrijelo, konjunktivitis i “crvene oči” – fotofobija, uvećane limfne žlijezde.
Varičela – postepen početak sa ospom u vidu plikova – vezikule ispunjene tečnošću koje izlaze spontano, postepeno, suše se i pretvaraju u krustu. Ospa je praćena svrabom. Povišena temperature može da prati ospu, a može i da se ne javi, djeca su u većini slučajeva dobrog opšteg stanja. Izaziva je varicella zoster virus koje je nešto lakše, ali takođe kontagiozno oboljenje.
Kod morbila ospa se javlja za vrijeme visoke febrilnosti 39C-40C, 4. ili 5. dana bolesti, crvenkaste boje, makulopaulozna, lokalizacija je na glavi, iza ušiju, na vratu i potom se širi na tijelo, ospe ne izazivaju svrab.
Varičela se karakteriše ospom koja odma izbija na trupu narednih 4-5 dana, potom na leđima, licu, na rukama i nogama, pri tome ospa svrbi.
Specifičnost malih boginja ogleda se u prisustvu Koplikovih pjega – bjeličastosivkaste naslage na unutrašnjoj strani bukalne sluznice. Način prenošenja je isti, kapljična infekcija (kijanje, kašalj) – sekret iz nosa i usta, ali i direktnim kontaktom sa zaraženom osobom.
Koje su procedure u u liječenju malih boginja?
Nekomplikovani slučajevi morbila se liječe u kućnim uslovima – mirovanje i simptomatska terapija, nema specifične terapije. Uzimanje dosta tečnosti u vidu blagih i toplih čajeva. Vlažiti vazduh prostorije u kući često 2 – 3 nedelje, naophodno je zamračiti prostoriju gdje se dijete nalazi zbog osjetljivosti na svjetlost. Za povišenu temperaturu koristiti antipiretike. Zbog pada imuniteta postoji povećan rizik od nastanka infekcija – respiratorne, dijarea itd. i stoga je neophodno ponoviti kontrolni pregled pedijatra. Kod razvijanja komplikacija neophodna je i hospitalizacija.
Kako se razlikuje liječenje beba i djece oboljelih od malih boginja?
Kod odojčadi u drugoj polovini prve godine života može da dođe do infekcije morbilivirusom. Sve do tada ih štiti prirodni, pasivni imunitet. Kada dođe do infekcije u prvim mjesecima života, primjenjuje se terapija humanim imunoglobulinima šest dana od kontakta sa zaraženom osobom a ujedno je neophodna i hospitalizacija. Veoma su važni higijena, provjetravanje prostorije, adekvatna temperatura prostorije kao i boravak odojčeta u tamnoj prostoriji gdje je i svjež vazduh, ne utopljavati previše bebu. Djeca i odrasli su podložni infekciji ukoliko nisu vakcinisani MMR vakcinom ili nisu preležali morbile. Postoje i rijetki slučajevi infekcije kod djece koja su vakcinisana samo jednom dozom (imaju blagu kliničku sliku). Kod sumnje na infekciju dijete treba izolovati i liječiti simptomatski uz sprovođenje svih prethodno navedenih mjera (HGDR, mirovanje u krevetu, uzimanje tečnosti i ishrana bogata vitaminima i mliječnim proizvodima). Takođe se koriste ljekovi za smanjenje sekrecije iz nosa, konjunktive i sirupi za ublažavanje kašlja.
Potencijalne komplikacije koje mogu nastati?
Većina djece se oporavi bez komplikacija, međutim rizik nastanka komplikacija se ne smije zaboraviti kod morbila. Česta komplikacija kod morbila u dječijem dobu je otitis medija (upala srednjeg uva). Primarna intersticijalna pneumonija je prouzrokovana samim virusom morbila, ali je češća komplikacija sekundarna bakterijska pneumonija. Encefalitis se pojavljuje sa učestalošću od 1-2 slučaja na 1000 oboljelih, najčešće 2 – 5 dana nakon pojave ospe. Subakutni sklerozirajući panencefalitis je rijetka, nakadna neurološka komplikacija morbila.
Da li se može više puta u životu oboljeti od morbila?
Nakon preležanih morbila djeca koja su u potpunosti vakcinisana ne mogu da ponovo obole od morbila, a djeca koja su vakcinisna jednom dozom ukoliko se simptomi jave, isti su uglavnom blage kliničke slike bez ozbiljnih posljedica.
Imunizacija
Djecu uredno vakcinišemo kombinovanom MMR vakcinom (morbili, zauške i rubella) koja se daje u dvije doze. Prva doza MMR vakcine se daje kod djece koja navrše 12 mjeseci, pa sve do navršenih 15 mjeseci života. Druga doza se daje pred polazak u školu, pa sve do navršene 7. godine života. Dvije doze su neophodne za pouzdanu zaštitu i one obezbjeđuju dugotrajan imunitet. Imunitet se poslije vakcinacije stvara u više od 95% vakcinisanih i smatra se doživotnim.
U uslovima epidemije malih boginja vakcinacija se obavlja i ranije, pri čemu se i prva doza u slučaju epidemije može dati odojčadima između 9-12 mjeseca (i od 6 mjeseci ukoliko je prisutna epidemija odojčadi), upravo zato da bi se postigla maksimalna zaštita. Nakon toga ova djeca normalno primaju dvije doze vakcine.
Za odrasle koji putuju u zemlje gdje vlada epidemija morbila, ako su primili jednu dozu vakcine, i laboratorijakom analizom se utvrdi da nema antitijela ili da je nivo antitijela nizak neophodno je primiti još jednu dozu vakcine. Isto važi i za zdravstvene radnike koji su izloženi ovoj bolesti u radu sa oboljelim pacijentima. U slučaju da odrasli nemaju zadovoljavajući imunitet, nemaju antitijela, a putuju u endemska područja mogu primiti dvije doze u razmaku od 4 nedelje ili 28 dana.
Poruka
Vakcinacija je najvažnija preventivna mjera u očuvanju i unapređenju zdravlja djeteta. Ključnu ulogu ima pedijatar koji donosi konačnu odluku u procjeni zdravstvenog stanja djeteta. Ne treba zaboraviti da su vakcine spasile čovječanstvo pa stoga roditelji ne treba da se plaše i treba da vakcinišu svoju djecu. Pored zakonske, postoji i moralna obaveza da vakcinišemo zdravu djecu, da bi povećali kolektivni imunitet i time zaštitili imunokompromitovanu djecu, kao i onu koja još nisu u potpunosti vakcinisana.
