Primarijus doktor Milica Šofranac je rođena u Podgorici, gdje je završila osnovnu i srednju školu. U toku studija na Medicinskom fakultetu, obavila je specijalnu praksu na IV Internoj Klinici Karlovog Univerziteta u Pragu. Po završetku obaveznog ljekarskog staža i položenog državnog ispita, radila je u Domu zdravlja Podgorica, a potom kao klinički ljekar u Dječijoj bolnici. Specijalizaciju iz pedijatrije i prvu godinu magistarskih studija iz pedijatrijske pulmologije završila je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Primarijus je i mentor iz dijela specijalističkog staža iz oblasti pedijatrije.
Nakon završene specijalizacije radi u svojstvu Načelnika predškolskog dispanzera, koordinatora Savjetovališta za mlade, konsultanta Savjetovališta za trudnice i izabranog doktora za djecu u Domu zdravlja Danilovgrad. Radila je dopunski na dva punkta Doma zdravlja Podgorica i u privatnoj zdravstvenoj ustanovi „Sumedica“ .
Član je Ljekarske Komore Crne Gore sa aktivnom licencom za rad i ljekarsku praksu. Član je Udruženja, a donedavno je bila i član Upravnog odbora Udruženja pedijatara CG/UPCG/.
Od 2012. godine član je EAPS i UNEPSA. Sada je i član Komisije za provjeru stručne ososobljenosti u Ministarstvu javne uprave Crne Gore i EiP.
Bila je predsjednik u jednom i član Prvostepene Ljekarske komisije republičkog Fonda za zdravstvo u dva mandata i član Komisije za etička pitanja Ljekarske komore CG.
Prvi je koautor 4 knjige iz oblasti unapređenja zdravstvenih usluga. Stručni i stalni saradnik stranog i domaćeg medicinskog časopisa.
Recenzent za primarijat i mentor iz oblasti pedijatrije.
Učesnik je na brojnim, a predavač na stručnima skupovima, kampanjama i javnim tribinama.
Završila „Jugoslovensku školu ultrazvuka -dječiji kukovi, pedijatrija-ortopedija“, 1997. godine u Kragujevcu i po drugi put 2019. godine IV edukaciju iz ultrazvuka dječijih kukova u KCCG pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja CG. Posjeduje licence iz obije.
Prim. dr Milica Šofranac Posjeduje radove i sertifikate kao aktivni učesnik na domaćim i stranim kongresima, konferencijama, simpozijumima i stručno naučnim skupovima.
Dobitnica je prve nagrade sa četiri objavljena rada.
Posjeduje sertifikate za objavljene autorske i koautorske radove, od kojih su neki citirani i prezentovani u našim i stranim stručnim publikacijama, kao i iz raznih oblasti pedijatrije u sklopu kontinuirane medicinske edukacije.
- Na samom početku, molimo da nam odgovorite na pitanje zašto uopšte medicina i specijalizacija iz pedijatrije
Ljubav prema čovjeku i učenju, humanost i saosjećajnost bile su mi ključne smjernice. Shodno tome posebna ljubav i naklonost prema djeci – pomoć i podrška tim malim bićima u trenucima nemoći ispunjavaju i oplemenjuju dušu, a njihov pogled, igra, osmijeh i zadovoljstvo nakon ozdravljenja esencijalni su dio i satisfakcija u našoj profesiji. Svaka profesija nosi sebi svojstvene izazove, ali medicina je zaista jedna od onih u kojoj je svaki radni dan jedinstven i neponovljiv. Sve navedeno, uz odgovornost i odricanja koja nosi sa sobom – čini da svoj poziv doživljavam kao nadahnuće.
- Recite nam nešto o savremenim izazovima pregleda i liječenja djece, koliko je drugačije, kada uporedite vrijeme početka Vaše karijere do sadašnjeg vremena i „Google doktora“?
Neophodna je kontinuirana edukacija i usavršavanje, kao i prilagođavanje najnovijim dostignućima u dijagnostici i liječenju, kako bi se postiglo krucijalno – povjerenje pacijenta i zadovoljavajući ishod. Dan mi počinje čitanjem mejlova stranih stručnih i naučnih časopisa za djecu kako bih pratila savremena zbivanja u pedijatriji i vršila komparaciju sa pedijatrijom na našim prostorima, naravno, koliko je to u mojoj mogućnosti, jer toga ima na pretek.
Današnje vrijeme nameće ubrzan tempo života, samim tim znatno redukovanje vremena provedenog sa djecom, stoga je neophodno da kvalitet zajedničkog vremena bude prioritet, kako bi se naša djeca osjećala zaštićeno i voljeno, što je fundamentalno za njihov razvoj.
Google kao platforma koja nudi oblje informacija iz svih sfera ljudske djelatnosti i interesovanja je naš svakodnevni saveznik i neminovnost, dok u svojstvu dijagnostičara, ukoliko informacije potiču iz nerelevantnih i neverifikovanih izvora predstavlja ozbiljnu prijetnju po fizičko i mentalno zdravlje. Posjeta zdravstvenoj ustanovi, klinički pregled i adekvatna terapija su jedini put do preciznog i pravog ishoda liječenja. Gugl treba isključivo da služi informisanosti roditelja u preventivne svrhe (sa verifikovanih web adresa), dok se ne upute ka doktoru koji će da sprovede dijagnostiku i odredi terapiju. Google ne može da sasluša pacijenta, uoči i opipa promjene na koži, provjeri vid i sluh, posluša pluća i srce, opipa stomak, uradi neurološki pregled….
- Recite nam nešto o značaju pravovremene dijagnoze. Da li sve piše u knjigama?
U medicini je poznata floskula da je dobro uzeta anamneza pola dijagnoze. Izuzetno je važno saslušati pacijenta kako bi put do dijagnoze bio ispravan. Mora postojati dobra interakcija – jasna komunikacija između doktora i pacijenta. U našoj branši većinom su to roditelji, ali ne smijemo da izbjegnemo u tom slučaju djecu, jer ona bolje znaju ono što osjećaju. Djecu treba posmatrati, osluškivati i sa njima sarađivati, a ponekad se i poigrati i zajedno nešto nacrtati, kako bi se ostvario odnos povjerenja, jer se dijagnoza ne postavlja samo na osnovu verbalne, već i neverbalne komunikacije.
Fundamentalno je, naravno, zapisano u knjigama, u većini slučajeva se treba pridržavati toga. Međutim, uvijek ima izuzetaka, kada vam je iskustvo, bez obzira koliko znate, jako bitno. Jedno bez drugog ne može. Sve mora da bude „evidence based medicine“- zasnovano na dokazima, ne postoji ništa u medicini “za svaki slučaj“, kako se to kolokvijalno kaže.
- Koja klinička stanja zahtijevaju hitno javljanje pedijatru?
Hitna stanja u pedijatriji su širok pojam, podrazumijevaju sve hitne terapijske postupke vitalno ugrožene djece, kako bi se spriječile komplikacije i spasio djetetov život. Svjetska zdravstvena organizacija ukazuje na upotrebu smjernica za identifikovanje potencijalno ugroženog djeteta. Kod ove djece važna je brza procjena djetetovog stanja. Brzom procjenom odlučuje se da li je dijete u po život opasnom stanju i da li je potrebno započeti neposredno spašavanje života. Brza procjena podrazumijeva: procjenu stanja svijesti, disanja i boju kože. Ako se u bilo kojem segmentu uoči nereaktivnost, poseže se za određenim postupcima čiji je cilj identifikovanje potencijalno životno ugrožavajućih stanja i njihovo liječenje, kako bi se spriječio nastanak zastoja disanja i rada srca, jer se u tom slučaju mora pristupiti reanimaciji.
Postoji više pristupa zbrinjavanja u zavisnosti od kliničkog stanja akutno oboljelog djeteta (opstrukcija disajnih puteva, anafilaksija, neurološki poremećaji, trovanja, bol u trbuhu, visoka tjelesna temperatura…) i povrijeđenog djeteta (povrede, opekotine).
- Koliko je korona uticala na gubitak koraka sa sistematskim pregledima djece i odrastanju u optimalnim socijalnim i porodičnim uslovima?
Korona je uništila sve čega se dotakla. Prvo zdravlje, jer je ono najvažnije, a poremećaj zdravlja ima svoje reperkusije na sve sfere života. Posredstvom mjera izolacije bili smo uskraćeni u sprovođenju sistematskih pregleda. Dovela je do poremećaja, ne samo somatskog, već i mentalnog zdravlja, zbog čega su u porastu psihosomatske bolesti, a priznaćemo njihovo liječenje je dugotrajan proces. Kombinacije genetskih i faktora sredine od najranijih dana, uključujući roditeljstvo, školovanje, kvalitet odnosa i zdravstvene krize kao što je Covid, udruženim djelovanjem oblikuju i utiču na mentalno zdravlje djece tokom cijelog života. Zaštitni faktori poput brižnih staratelja, bezbjedno školsko okruženje i pozitivan odnos sa vršnjacima pomažu smanjenju rizika od mentalnih poremećaja. Ukoliko ne dobiju ovu podršku, djeca su spriječena da odrastaju sa pozitivnim mentalnim zdravljem. U toku pandemije zbog karantina, zabrane kretanja, prekinutih rutina, rekreativnih aktivnosti, djeca su provela neizbrisive godine svog života daleko od porodice, drugova, učionica, igre – ključnih elemenata samog djetinjstva. Sve ovo dovelo je do toga da se mnogi mladi osjećaju uplašeno i zabrinuto za svoju budućnost. Mentalno zdravlje je dio fizičkog zdravlja, ne možemo sebi dozvoliti da ga i dalje posmatramo drugačije, jer se stalno postavlja pitanje “mens sana in corpore sano“, šta je bitnije, zdravo tijelo ili zdrav duh? Jedno uslovljava drugo. Zato je obaveza svakog društva ulaganje u ključne elemente za maksimalno ostvarivanje potencijala svakog djeteta.
- Gubimo li bitku sa „novim virusima“?
Korona virus nas je u svakom pogledu zatekao nespremne, a ujedno poslužio kao lakmus papir za sve slabosti i prednosti naših zdravstvenih sistema, ukazavši na neophodnost unaprjeđivanja sveobuhvatnih planova i strategija, kako bismo se adekvatno i savjesno pripremili za buduće izazove.
- Značajan problem predstavlja to što vakcinacija mališana nije na željenom nivou, podjelite svoj stav sa čitaocima Voli magazina.
Pandemija je učinila svoje, sa druge strane antivakcinalni pokret. Slušajte edukovane, obrazovane i stručne osobe šta imaju da kažu. Oni znaju šta, koliko i kada treba. Programi imunizacije su doneseni i treba ih slijediti.
- Kako biti dobar ljekar -pedijatar, majka, supruga? Da li postoji formula?
Kao što postoji umijeće ljubavi po Fromu, tako postoji umijeće da se sve može kada se hoće i voli, na sebi svojstven način
. Kakav ste pedijatar govore vaši pacijenti. Kakva ste majka govore vaša djeca. Ona su ogledalo roditelja. Sve što sam postigla trebam prvo zahvaliti roditeljima. Uprkos svemu, ako nijeste samosvjesni i odgovorni sve pada u vodu. Kakva sam supruga, odgovor može dati moj suprug kojem, kao i svojoj djeci zahvaljujem na dubokom razumijevanju i podršci na putu mog karijernog ostvarenja. Trudim se da im svoju bezrezervnu ljubav svakodnevno ukazujem. Držim se latinske sentence:“Res, non verba“- Djela, a ne riječi! Prazne riječi ničemu ne vode, ako to djelima svojim ne pokazujete. Kako prema osobama, tako i prema poslu koji obavljate.
