Vesna Kostić, specijalista je na Klinici za Ginekologiju i akušerstvo UKCS u Beogradu. Član je tima za VTO, kao i član komisije za donaciju jajnih ćelija i spermatozoida u procesu vantjelesne oplodnje, pruža psihološku podršku parovima bez djece koji su u ovoj proceduri.
Obavljala je i poslove kliničkog psihologa – prije i postoperativnu pripremu i podršku pacijenata i savjetovanje članova porodice i partnera, kako da prihvate novonastalu situaciju, kao npr. u slučaju onkološke bolesti, kao i histerektomije koje se veoma teško prihvataju i značajno utiču na funkcionisanje cjelokupne porodice.
Kroz terapiju, Vesna Kostićuči kako riješiti probleme u partnerskoj relaciji, izgraditi zajednički bračni identitet, a istovremeno sačuvati nezavisnost, kako se osnažiti i oduprijeti svemu onome što je loše i postaviti granice kako bi se pronašao mir, kako da se ne odlažu obaveze i kako prevazići transgeneracijsku nemogućnost odlaska iz svoje porodice…
- Molim Vas, predstavite se našim čitaocima, ko je Vesna Kostić
Ja sam majka jednog divnog mladog čovjeka koji je na specijalizaciji iz hirurgije, i koji ima zdrav i dobar odnos sa svojim roditeljima, ljubav i poštovanje.
To je moj najveći životni uspjeh.
Njegujem specifičan životni stil: Posebno kada su u pitanju prijatelji, to su oni koji umiju da vas saslušaju. Volim muziku, ona me opušta, koristim je i u svojim psihoterapijskim seansama. Volim da kuvam i hranim se zdravo…valjda to ide sa godinama. Često sam u „brzom hodu“ koji je moja jedina definisana fizička aktivnost, za druge nemam vremena.
Specifičan stil je i u mom odjevanju, volim jedinstvene komade garderobe, omiljeni nakit su mi mindjuše, a fan sam rajfova za kosu.
Ekstrovertna i uvek u ljubavi sa mojim poslom.
- Kako dolazi do odluke koju ćete tehniku primenjivati u radu sa određenim klijentima
Definišući osnovni problem povodom kojeg klijent dolazi kod mene, odlučujem se za odeđenu tehniku koju svakako kombinujem i sa drugim psihoterapijskim tehnikama. To je najbolji pristup bilo kojem problem (to podrazumeva više različitih edukacija koje treba da završite).
Ljude ne uznemirava stresna situacija sama po sebi, već njihovi stavovi i uverenja koja imaju prema stresnom događaju. Posebno mesto zauzima opredeljenje za Life coaching.
Ako neko želi da usavrši neku svoju snagu koja osobi pomaže da se nosi sa problemima ili joj pomaže da joj život bude smisleniji, tada se opredeljujem za ovu tehniku.
- Da li u svom radu primjenjujete Mindfulness tehniku?
Mindfulness je više od terapije, to je način života- okrenutost sadašnjem trenutku gde je osnovni fokus na to kako da što bolje živimo u stresnoj kulturi, i trening je vještine pažnje gdje je ona usmjerena na naše misli i osećanja. Cilj je da kod klijenta probudimo radoznalost i interesovanje za ono što se dešava u svesti, sa stavom da sve što se desi je dobrodošlo.
Znači, svjesnost izbora i namjera i prihvatanje pojava onakve kakve jesu. Šta god da radite vodite računa da struja svesnosti uvek teče.
- Pomažete pacijentima oboljelim od karcinoma. Koliko je važna stručna pomoć ne samo za pacijenta, već i za porodicu oboljelog?
Uradila sam 3 istraživanja u okviru programa “ Srbija protiv raka“, pri Ministarstvu zdravja Srbije. Uzorak je bio 5400 ispitanih pacijenata oboljelih od karcinoma dojke, debelog crijeva i karcinoma grlića materice, kao i istraživanje o prevenciji ovih oboljenja. Rezultati su nam pokazali da je osnovna emocija koja prati ovu bolest-STRAH!
Na prvom mijestu u ranoj fazi karcinoma nalazi se strah: će im biti podrška za vrijeme bolesti, a to i jesu najčešće članovi porodice! Karcinom nije samo bolest pojedinca, već čitave porodice. Upravo iz tog razloga radi se u Savetovalištu za psihoonkologiju i edukacija članova porodice oboljelog. Upoznajemo ih sa tim šta ova bolest nosi sobom i kako da pomognu da se oboljeli osjeti podržano u trenutcima kada se oseća najusamljenije.
- Popraviti, sačuvati ili ostvariti partnerski odnos- pitanje je koje muči mnoge, na koji način savjetujete i pomažete klijentima, koji pristup je najdjelotvorinij i kako osvjestiti da je nekom potrebna psihološka pomoć?
Jedan od najčešćih problema u partnerskoj relaciji je prevara!
Različiti su motivi koji nas uvode u prevaru. Usamljenost, frustracije koje izazivaju nezadovoljstvo, loša komunikacija jer se problemi ne rješavaju, ljubomora, proređeni seksualni odnosi ili njihovo hrončno odsustvo, kao i odsustvo emotivnog zadovoljenja… sve to vodi monotoniji u vezi ili braku koja je njihov najveći neprijatelj.
Da li oprostiti ili prekinuti partnersku relaciju?
To zavisi izmedju ostalog i koja je vrsta prevare: fizička ili emotivna, izdaja, paralelna veza, porodična ili životna kriza koja može rezultirati prevarom i prevara koja je nastala poslije dugog niza godina koje su uslovile nezadovoljstvo i pretvorile ga u svakodnevnicu.
Nije lako preći preko prevare, jer ona ruši odnos povjerenja, ali se svakako možemo potruditi da oprostimo.
Važno je osvijestiti par da im je potrebna psihološka pomoć. Medjutim, spremnost za traženje profesionalne psihološke pomoći povezana je sa strahom, stigmom, nedoumicom i namjerom da se ona i potraži.
Poremećena partnerska relacija podrazumjeva kombinovanje nekoliko psiholoških tehnika: porodična i bračna terapija uz REBT kako bi se nezdrave emocije koje prate ovaj problem prebacile u zdrave emocionalne reakcije. Posebno se tretiraju djeca, ako su u procesu razvoda njihovi roditelji.
Najvažnije je proširiti svijest ljudi o ovom problemu da se potraži profesionalna psihološka pomoć i objasniti im da nijedan distres koji doživljavaju njih ne definiše kao ličnost.
- Anksioznost je vjerni pratilac savremnog čovjeka. Da li i koliko je prisutna u svim životnim dobima ?
Anksioznost je stalno iščekivanje i strepnja da će se desiti nešto loše nama ili našim voljenim osobama, praćena je strahom bez konkretnog razloga i koji nije pod uticajem spoljašnje sredine. Anksioznost može biti trenutno prolazno stanje, ali se može javiti i u obliku anksioznog poremećaja.
Anksioznost je štetna navika koja je prešla u epidemiju i svuda je oko nas, a jedan od razloga zbog kojeg mnogi ljudi ne vide da pate od anksioznog poremećaja jeste u tome što se ona krije medju lošim navikama. Da bismo odvukli pažnju sa anksioznosti, koriste se kratkotrajna rješenja stvarajući loše navike (npr. jedemo puno čokolade u tim trenucima). Znači, anksioznost hrani druga nezdrava ponašanja, koja opet podržavaju anksioznost i tako sve dok se i jedna i druga ne otmu kontroli i onda biva neophodna psihoterapija.
Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi.
- Koliko se može pomoći u slučajevima raznih psiholoških poremećaja, kao što je opsesivno kompulsivni i na koji način Vi pomažete u njihovom prevazilaženju?
Opsesivno kompulzivni poremećaj je obično dugotrajni poremećaj u kojem osoba ima uporne neželjene misli (npr. agresivne misli usmjerene na druge ljude) koje se ponavljaju ili prinudno, nevoljno ponavlja određene radnje (npr. pranje ruku) a može imati i neželjene ponavljajuće misli i prinudne radnje istovremeno. Ove neželjene misli i prinudne radnje mogu trajati više od sat vremena dnevno i mogu ometati svakodnevni život osobe. Osoba sa OKP ne doživljava zadovoljstvo u ovim mislima i radnjama a ponekada se njima samo privremeno oslobađa anksioznosti. Poremećaj se najčešće leči kombinacijom lekova antidepresiva i psihoterapije (najčešće kognitivno-bihejvioralne terapije).
- Zašto je savremeni čovek sve usamljeniji
Više je razloga za to:
- Ubrzani tempo života ne ostavlja mnogo vremena za izlaske, druženja i sklapanje i održavanje prijateljstava.
- Ljudi su mnogo više okupirani svojim poslom i borbom za održavanje svoje egzistencije i održavanje porodice, što im oduzima sve više vremena, a sve manje vremena ostaje za druženje.
- Neprestana dostupnost i vezanost za moderne tehnologije, prije svega mobilne telefone, često može spriječavati ljude u uspostavljanju ličnih veza i druženja.
- Radikalne promjene u načinu života, mnogo manje ulaganje napora u sklapanju i održavanju prijateljstava i mnogo manje učešće ljudi u aktivnostima lokalne zajednice.
- I mnogi drugi faktori…
- To je svakako nepovoljni razvoj događaja za ljudsku vrstu jer su ljudi u osnovi socijalna bića i interakcije sa drugim ljudima su oblikovale ljudski mozak tokom evolucije i stoga utiču na naše mišljenje, ponašanje i doživljaj sebe.
- Kako Vi gledate na korišćenje društvenih mreža, koji su to pozitivni aspekti o kojima se malo govori, uglavnom se ističu negativni?
U svakom zlu ima nečeg dobrog pa i u društvenim mrežama:
- One omogućuju komunikaciju i među ljudima koji su toliko fizički udaljeni jedni od drugih te na klasične načine ne bi uopšte mogli komunicirati ili upoznavati jedni druge.
- Omogućavaju brzo i istovremeno širenje korisnih informacija među velikim brojem ljudi.
- Omogućavaju nekim ljudima da na jednostavan način ponude svoje poslovne usluge.
- Olakšavaju komunikaciju i omogućavaju međusobno praćenje dešavanja među veoma fizički udaljenim članovima porodice, prijateljima i rođacima.
- Olakšavaju udruživanje ljudi za izvođenje nekog humanitarnog zadatka (pomoć bolesnima) ili neke druge zajedničke akcije (protesti, radne akcije i slično).
- U najproduktivnijem životnom dobu ljudi su najizloženiji tzv burnout-u, “sagorijevanju”. Koliko je kod nas razvijena svijest o težini i potencijalnoj opasnosti ovog sindroma?“sagorevanju“. Koliko je kod nas razvijena svest o težini i potencijalnoj opasnosti ovog sindroma?
Psiholozi sve više javno govore o sindromu „sagorevanja“ ili „izgaranja“. Sve je više naučnih radova ali i novinskih natpisa o sindromu koji se javlja kao reakcija na hronične interpersonalne stresove i zahtjeve posla i čije su glavne karakteristike: emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija-cinizam i osećaj smanjenog ličnog postignuća, nekompetentnosti i poslovne neproduktivnosti.
Veoma je važno da se o tome javno što više govori ne samo kako bi se pružila pravovremena pomoć onima koji već imaju taj sindrom već i kako bi se određenim intervencijama predupredilo širenje ovog sindroma. Širenje ovog sindroma nosi negativne posledice po zdravlje ljudi ali i može nanijeti veliku štetu kompaniji u kojoj l rade.
Imate priliku da radite na sebi, vođeni znanjem i iskustvom sertifikovanog stručnjaka dr Vesne Kostić koja svakog mjeseca ordinira u Poliklinici Moj Lab u Podgorici.
Ukoliko imate pitanja za psihološkinju Vesnu Kostić, pošaljite na mail marketing@voli.me
Odgovore ćemo objaviti u narednom broju Voli magazina.
